Ovi jeftini ruski dronovi probijaju NATO-ovu odbranu vrijednu milijardu dolara

Dok Rusija povećava proizvodnju dronova i sve više zemalja replicira tu tehnologiju, članice NATO-a se okreću ukrajinskom modelu koji je u borbi prekaljen. Od laserski navođenih projektila do elektronskog ratovanja i dronova presretača, pojavljuje se složena strategija za rješavanje i vojnog i psihološkog utjecaja stalnih napada dronovima.

Sve češća upotreba jurišnih dronova od Rusije izazvala je uzbunu širom saveza. Tokom prekograničnog napada dronova 2025. godine, raketni sistemi Patriot pratili su dolazeće avione, ali su zadržali vatru kako bi uštedjeli svoje skupe rakete dugog dometa. U međuvremenu, samo četiri drona su oborili podignute holandske i poljske borbene avione, uprkos tome što ih je ukupno 20 prekršilo poljski zračni prostor. Trinaest drugih se srušilo preko poljske i latvijske teritorije. Poljska je pozvala klauzulu NATO-a o hitnim konsultacijama iz Člana 4 nakon upada.

Obim i brzina napada naglasili su kako ruska strategija manje cilja na vojnu preciznost, a više na iscrpljivanje, prisiljavajući branioce da iscrpljuju resurse, a istovremeno nanose teror i ekonomske poremećaje. „To je ono što ga čini zaista smrtonosnim“, rekao je Samuel Bendett iz Centra za novu američku sigurnost (CNAS), koji je naglasio psihološku prirodu ovog oružja uz njegovu taktičku ulogu.

Jeftini dronovi kamikaze mijenjaju ravnotežu

Shahed-136, serijski proizveden za cijenu između 20.000 i 40.000 dolara, može preći stotine kilometara s eksplozivnim teretom do 100 kg. S konstrukcijom delta krila za bolju stabilnost i kompaktno skladištenje, ovi dronovi nisu samo efikasni, već se i široko mogu replicirati. Prema Popular Mechanics, Rusija trenutno proizvodi do 5.500 jurišnih dronova mjesečno i nastavlja usavršavati njihovu preciznost, razornost i otpornost na protumjere.

Ovi dronovi već inspirišu klonove širom svijeta. "Kina i Turska imaju klon Shaheda“, rekao je Bendett, dodajući da Sjeverna Koreja vjerovatno također ima jedan, potencijalno napravljen od ruskih dijelova. Iako nisu posebno efikasni protiv vojnih ciljeva, Rusija ih koristi protiv slabo branjene civilne infrastrukture. Njihova spora brzina krstarenja od 185 kilometara na sat daje braniocima malo vremena za reakciju, ali njihova veličina i prikrivenost, praćenje terena kako bi se izbjegao radar, čine mnoge od njih teškim za presretanje.

Rizik nije ograničen samo na Ukrajinu. Shahed-136 navodno mogu preletjeti i do 2.400 kilometara, što bi omogućilo dosezanje centralnoevropskih prijestolnica poput Berlina i Pariza ako se lansiraju iz Bjelorusije. Sličan dron lansiran iz Jemena stigao je do Tel Aviva 2024. godine, što ilustruje vjerovatnoću takvih napada dugog dometa.

Postojeće odbrane su preskupe za skaliranje

Tradicionalni sistemi protivvazdušne odbrane finansijski su neodrživi za suprotstavljanje jeftinim dronovima. Čak i oružje kratkog dometa poput raketa Sidewinder ili Stinger košta stotine hiljada dolara po ispaljenju, što daleko premašuje vrijednost njihovih ciljeva. Nova raketa Freedom Eagle američke vojske dolazi s cijenom i do 200.000 dolara, što je dovoljno za proizvodnju nekoliko Shaheda. Navođena municija poput APKWS II, laserski navođenih raketa Hydra, koje koštaju 35.000 dolara, nudi isplativiju alternativu i već je koriste ukrajinski i američki F-16.

Ali ovi sistemi dolaze sa svojim vlastitim izazovima. Raspoređivanje APKWS sistema u zraku zahtijeva skupe sate leta, do 44.000 dolara po letu, i rizik od novih ruskih taktika, kao što je naoružavanje Shaheda raketama zrak-zrak. APKWS sistemi lansirani sa kopnenih platformi poput VAMPIRE-a američke mornarice su pristupačniji, ali ograničenog dometa.

Drugi napori uključuju sisteme tačkaste odbrane. Ukrajina se oslanja na kamione s mitraljezima iz Drugog svjetskog rata i automatizovane položaje za topove. Samohodna protivavionska vozila Gepard, koja je isporučila Njemačka, opremljena radarom i kompjuterski navođenim automatskim topovima, pokazala su se efikasnijim. Pomorske snage su pribjegle haubicama montiranim na brodovima i CIWS-u kako bi izbjegle rasipanje skupih projektila. Energetsko oružje poput lasera i mikrotalasa također ulaze u upotrebu, a izraelski Iron Beam je navodno neutralizirao 40 dronova Hezbollaha do sredine 2025. godine. Ali njihova velika potrošnja energije i loše performanse u magli ograničavaju njihovu efikasnost.

Presretanje dronova dronovima

Jedan od najperspektivnijih razvoja je presretanje dronova. Iako napredni presretači poput mlaznog Coyote Block 2 mogu parirati putanji leta Shaheda, oni koštaju između 120.000 i 200.000 dolara, što je i dalje znatno više od njihovih ciljeva. Ali 2024. godine, Ukrajina je počela masovno raspoređivati ​​jeftine presretače sposobne za ciljanje ruskih izviđačkih dronova.

Do sljedeće godine, ukrajinske snage su predstavile Sting, dron protiv Shaheda koji košta otprilike 5.000 dolara po ispaljenju. U međuvremenu, bivši izvršni direktor Googlea, Eric Schmidt, pomogao je u finansiranju Surveyor AS3, presretača vrijednog 15.000 dolara koji je već operativan u Ukrajini i Poljskoj. Također se testiraju i dronovi presretači za višekratnu upotrebu koji koriste mrežne topove ili energetske impulse, iako je efikasnost protiv težih jurišnih dronova i dalje neizvjesna.

Prema Bendettu, za pobjedu nad rojevima dronova bit će potrebni slojeviti sistemi koji kombinuju različite tehnologije i koordiniraju putem zajedničkih senzora i komandnih struktura.

Ukrajinsko iskustvo nudi model: korištenje raznolikih, pristupačnih i geografski raspoređenih odbrana za prekid napada dronova bez prekomjernog trošenja resursa. "Nema potrebe za ponovnim izmišljanjem tople vode", rekao je Bendett. "Samo pogledajte šta je Ukrajina uradila".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad